Žuč

Žučna kesica je kruškoliki šuplji organ. Njena dužina iznosi oko 10 cm. Širina žučne kesice-oko 4 cm. Kapacitet žučne kesice je 50-60 ml. Žučna kesica se dijeli na 4 dijela: donji, najširi dio (fundus),tijelo (korpus)-najduži dio, koji se produžava vratom (collum), i gornji dio, poznat pod nazivom infundibulum (u ovom dijelu se često zadržavaju kamenci).

Vrat žučne kesice ima oblik latinskog slova S, a uliva se u cistični kanal (ductus cysticus), koji odvodi žuč u sabirni žučni kanal-holedohus (ducktus coledochus). Intrahepatitične žučne puteve sačinjavaju žučni kanali kulusi, žucni kanalići i kanali koji se sjedinjuju i na kraju sačinjavaju desni i lijevi hepatični kanal. Ova dva hepatična kanala se spajaju u hilusu jetre, dajuci glavni hepatitični kanal-ductus hepaticus.

Spoljašnje žučne puteve sačinjavaju glavni hepatični kanal, holedohus, koji predstavlja glavni žučni kanal i žučna kesica, koja je cističnim kanalom spojena sa glavnim žučnim kanalom.

Zajednički hepatični kanal (ductus hepaticus) dug je oko 3 cm, a glavni žučni kanal – ductus choledochus, dug je 10-15 cm, a ulazi u zid silaznog descendentnog dijela duodenuma u predjelu Vaterove papile, gdje se i uluva žuč, kao neophodan sastojak za varenje hrane.U ovaj isti dio (papilu i ampulu Vateri) uliva se i glavni pankreasni kanal-Wirsungov kanal, koji dovodi pankreasni sok, sa vodom, enzimima i bikarbonatima, takode neophodnim za varenje hrane.

Žučna kesica i žučni putevi imaju tri funkcije: lučenje žuči, apsorpcionu i motornu funkciju.

Ekstretorna funkcija.- Ona označava lučenje žuči u digestivni kanal. Žuč se stvara u jetri kao izoosmotski rastvor žučnih kiselina, elektrolita, bilirubina, holesterola i fosfolipida. Jetrine ćelije neprekidno stvaraju i izlučuju žuč u početne žučne puteve (800-1000 ml u toku 24 časa). Žuč se izlučuje u duodenum samo onda kada je ona neophodna u varenju hrane. Izlučivanje žuči u duodenum podstiču specifični stimulansi.

Kada je Oddijev sfinkter otvoren, žuč izlučena iz jetre dospijeva u holedohus, a preko njega u duodenum. Ako je Oddijev sfinkter zatvoren žuč iz jetre kroz cistični kanal dospjeva u žučnu kesicu u koje se koncentriše. Izlučivanje žuči u jetri prestaje kada se pritisak u holedohusu poveća na 35 ili vise santimetara vodenog stuba.

Sekretorna aktivnost jetrenih ćelija da luče određene količine žuči regulisana je određenim mehanizmima i stimulusima (tzv. holereciti) Najači holerezni efekat ispoljavaju žučne soli. One se, kada se izluče sa žuči u duodenum, ponovo apsorbuju iz tankog crijeva, i dospijevaju u jetru, u kojoj ispoljavaju snazan uticaj na jetrene ćelije ( hepatocite). Ishrana bogata mastima i bjelančevinama podstiče stvaranje većih količina žučnih soli. Sa druge strane, ishrana bogata ugljenim hidratima smanjuje holerezu. Sekretin, hormon ćelije duodunuma i tankog crijeva podstiče uglavnom lučenje pankreasnih enzima, a djelimično utiče i na holerezu. Jetra sintetizuje žučne kiseline iz holesterola, mada ovaj mehanizam nije u potpunosti razjašnjen. Holna i henodezoksiholna kiselina su žučne kiseline, koje se stvaraju u jetri u odnosu 2:1 i čine 80 % od svih žučnih kiselina. Poslije vezivanja u hepatocitu sa glicinom itaurinom, konjugovane žučne kiseline se izlučuju preko žuči. Oko 50% izlučene žuči ulazi u žučnu kesu preko duktusa cistikusa, dok ostatak ide direktno u holedohus. Oko 90% vode u žučnoj kesici se apsorbuje kao elektrolitski rastvor uglavnom preko intracelularnih kanalića i sluznice žučne kesice. Žuč koja ondje ostaje u žučnoj kesici je koncetrovana i sastoji se od žučnih kiselina i natrijuma.

Naše, žučne kiseline su koncetrovane u žučnoj kesici. Kada hrana dospije u duodenum pokreću se hormonski i nervni faktori.Holecistokinin,a mozda i drugi hormonski peptidi (gastrin-releasting faktor) se oslobadaju iz duodenalne sluznice Holecistokinin stimulise kontrakcije zida žučne kesice i opušta Oddijev sfinkter. Žuč koja je prispjela u duodenum, miješa se sa hranom. Žučne soli, kao vodeni rastvor holesterola, formiraju sa hranom micele S druge sterane žučne kiseline povečavaju rastvorljivost masti i vitamina rastvorljivih u mastima ( A,D,E,K,). Žučne kiseline takođe dospijevanjem u kolon, podstiču lučenje vode i time olakšavaju crijevno pražnjenje.

Kada hrana dospijeva u duodenum, žučna kesica se kontrahuje i ubacuje veliku količinu žučnih kiselina dospije u terminalni ileum (gdje je 90% apsorbovano preko sistema vene porte) žučne soli se ekstrahuju preko jetre i brzo sekretuju natrag u žuč.

Cjelokupna količina žučnih kiselina u organizmu čovjeka iznosi 3-4 g, koja se uključuje u entrahepičnu cirkulaciju 10-12 puta dnevno. Jedna mala količina primarnih žučnih kiselina dospijeva u debelo crijevo, gdje anaerobne bakterije, koje sadrže 7 alfa-hidroksilazu stvaraju sekundarne žučne kiseline. Holna kiselina se pretvara u dezoksiholnu kiselinu, koja se brze reapsorbuje i konjuguje Henodezoksiholna kiselina se pretvara u kolonu u oblik sekundarne žučne kiseline- litoholnu kiselinu. Ova nerastvorljiva sekundarna žučna kiselina se dijelom reapsorbuje, a ostatak se gubi preko stolice.

Apsorbciona funkcija Žučna kesica ima određenu zapreminu u kojoj može da se zadrži žuč.Ona ispoljava sposobnost apsorpcije vode i elektrolita tako da koncentriše žuč i do 10 puta. Tako se koncentracija bilirubina, kalcijuma, žučnih soli i holesterola uvećava za 10 i više puta. Žučne soli se nalaze u različitim količinama u žuči A i žuči B. Žuč A je iz holedohusa, svijetlo je žute boje, a žuč B je iz žučne kesice, tamno žute boje skoro braonkaste, jer je koncentrovana. Postoji i žuč C, koja je limun žute boje i dolazi iz jetrinih žučnih kanalića (kada se cjelokupna žuč B izluči u duodenum onda se iz jetre direktno luči žuč C )

Ćelije sluznice žučne kesice apsorbuju elektrolite aktivnim transportom.. Apsorpcija vode je pasivna. Ćelije sluznice žučne kesice sekretuju i vodu i elektrolite, što obezbjeđuje vlaženje njenoga zida. Prenošenje supstancija kroz zid žučne kiseline reguliše se pod uticajem gastrointestinalnih hormona potom prostaglandina, žučnih kiselina i autonomnog nervnog sistema.

U akutnom holesticisu, posebno ako je kamenac uglavljen u vrata žučne kesice, nastoje obrnuti pravac prenošenja tečnosti kroz njenu sluznicu. Veliko lučenje tečnosti u lumen žučne kesice dovodi do rastezanja njenog zida. To potiče sintezu prostaglandina od strane ćelija zida žučne kesice.

Nerijetko moze doci do nekroze i perforacije zida žučne kesice Motorna funkcija.- Ova funkcija obezbjeđuje punjenje i pražnjenje žučne kesice i žučnih puteva. Punjenje žučne kesice predstavlja pasivan proces, a regulisan je razlikama u pritiscioma u duktusu holedohusu i u žučnoj kesici. Punjenje žučne kesice se javlja samo ako je pritisak u njoj niži od onog u holedohusu.

Žuč, koju luči jetra (800-1000 ml dnevno ) protiče kroz žučne puteve i dospijeva u dvanaestopalačno crijevo, ali se prethodno skuplja u žučnoj kesici, jer je sfinkter Oddi zatvoren, van varenja hrane. Tu dolazi do apsorpcije vode i elektrolita tako da se primarna žuč u žučnoj kesici koncentrise oko 10%. Pražnjenje žučne kesice kroz cistični kanal u holedohus predstavlja aktivni mehanizam. Pritisak u njoj naraste dva do tri puta i postaje veci od onoga koji postoji u duktusu holedohusu. Žučna kesica se prazni u toku jednog do dva minuta (isprazni se u potpunosti za 15 minuta). Holecistokinin (CCK) je glavni hormon koji regulise motornu funkciju žučnih puteva. Kada holecistokinin dospije do zida žučne kesice, vezuje se za receptore glatkih miisica zida žučne kesice i izaziva kontrakciju njenog zida. Holecistokinion takođe smanjuje motornu aktivnost Oddijevog sfinktera. Glukagon takođe smanjuje motornu snagu Oddijevog sfinktera.

Autonomni nervni sistem ima takođe značajnu ulogu. Nadražaj nervnih vlakana n. Simpatikusa izaziva grč Oddijevog sfinktera, a smanjenje tonusa zida žučne kesice. S druge strane, nadražaj parasimpatičkih nervnih vlakana ima suprotan efekat.

Na podsticanje jetrenih ćelija (hepatocita) u stvaranju žuči – tzv holereza, utiču bjelančevine i masti iz hrane.Najveći holeretički uticaj imaju same žučne soli. Materije koje podstiču žučnu kesicu da se kontrahuje nazivaju se holagognim (kao što su žumance iz jajeta, masnoće u hrani, magnezijum sulfat i dr.) Ove supstance istovremeno utiču da se Oddijev sfinkter otvara.


Jetra


Prijavite se Facebook stranicu Udruženja
POSTANI ČLAN UDRUŽENJA
 
     
 
Novosti    O nama    Hepatitis    Jetra    Savjeti    Pregled pojmova    Sponzori